Ko zna zna.
Kome je suđeno, isplatiće mu se. Kome je rečeno, izjaloviće se. Ko ne misli, misli ne... Krećući se, stojim! A i ti si tu. Prepoznao si me. Nisam još ni stigo. Ali ću se vratiti. Ti me samo čekaj. I ne brini ništa. Nisi ni ti bio prvi kad se kralo. Gde ću ja da stignem, nije tvoja briga. Ti budi uz mene ako ti je život mio. Ne gledaj u nebo.! Gledaj ispred sebe. Da ne zgaziš nekog. Možda ću to biti ja. Ili tvoja mama. Iza sebe viri. Ne daj da te vide. Nisi ni ti sam. A važno je znati. Pričaj im polako. Pazi da te čuju. Pričaće o tebi kad okreneš leđa. Oprošteno ti je. Ko što je i meni. Ali sutra pazi šta je bilo juče. Ne mogu bez tebe. Prirastaš mi duši. A imam i druge. Stojeći se krećem..! Kad obiđem svakog, opet sam kod tebe. I tren mi je velik pred neznanjem sveta. Vraćam ti se stalno iako si dalek. Veruješ u opšte pomanjkanje svega. Veruješ u ništa. U jednakost bede. U svemoćne reči. U slavnu muziku. A ne vidiš svetlost. Ne vidiš ni senke... Istina za tebe nije predmet znanja. Neću da te mučim. Posle ću... Kad zaspiš. Uvek ima nade za promašen život. Gledaj kad ti kažem! Slušaj to što vidiš! Misao je moja, iako je tvoja! Ne postoji ropstvo. Svet je pun slobode. Đavo je u loncu. Ideš na pijacu a Isus u đakuzi. Gde si bio sutra? Šta ćeš jesti juče? S kim ćeš posle smrti? Ko je tvoja mama? Sad je sve to prošlost. Čemu? Zašto? Kako? Ko je nekad znao sigurno će znati. darksdam
1 Comment
|
Darko Štetin
Archiveswork in progress
|